Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! (Opomena, A. B. Šimić)
Ponekad razmišljamo o svojem dosadašnjem životu i propituje
mo vlastita postignuća.
Što bismo htjeli da drugi saznaju o nama…
Što bismo voljeli da misle o nama…
Kakve smo im osjećaje prenijeli i kakve mudrosti «usadili»…
Kakvu bismo im priču mogli ispričati o svome životu…
Po čemu bismo htjeli da nas pamte, a što bismo ipak htjeli zadržati za sebe…
Možda je došlo vrijeme da bacite pogled unazad i učinite rekapitulaciju svog života.
Ako zamislite malog vanzemaljca koji vas prvi put vidi i ima priliku premotati vaš život do sada, od rođenja pa do danas, sve vaše postupke, ponašanja, osjećanja…
Zamislimo da se naseli u vaš mozak i odgleda cijeli – veoma ubrzani film vašeg života…..
Dopustimo mu da prelista sve vaše fotografije, prekopa sve vaše ormare, tajnovite ladice, zabačene kutije, napuštene snove…
O čemu ste razmišljali kad ste bili mali…
Čega ste se bojali…
Čemu ste se veselili…
S kime ste se družili….
Što je najgore ili najbolje iskustvo koje ste proživjeli…
Koja su vaša najranija sjećanja iz djetinjstva…
Koji su to dragi ljudi kojih se rado sjećate, a kojih se baš i ne volite sjećati…
Zagrebite duboko….
Pronađite smisao….
Zamislite se u ulozi tog vanzemaljca…
Postanite pripovjedač vlastita života….
