Biofeedback metoda korisna je osobama-sportašima koji žele usavršiti svoje vještine i doseći stanje najboljeg izvođenja vještina.
U sportskoj psihologiji biofeedback se smatra važnom tehnikom kojom se može:
- Pomoći sportašima da nauče kontrolirati nivoe svoje pobuđenosti/aktivacije
- Pomoći sportašima da kontroliraju i upravljaju emocijama i promjenama u raspoloženju
- Osigurati fiziološku spremnost tijela za optimalnu sportsku izvedbu.
Brojna istraživanja pokazuju da se primjenom biofeedback metoda kod sportaša postiže:
- Veća sposobnost da se ostane u “zoni” oštrog fokusa pažnje
- Poboljšanje sportskih vještina i izvođenja
- Reduciranje problema s disciplinom
- Brže i bolje izvođenje
- Eliminiranje grešaka koje nastaju uslijed nepažnje, kao i nepotrebnih faulova i kazni
- Smanjenje stresa
- Poboljšanje fizičke spremnosti i snage
- Brži oporavak od povreda
- Značajno poboljšanje akademskog uspjeha (u školi ili na studiju) sportaša
Wenz i Strons (1980) su primijetili da razlika između uspjeha i neuspjeha dva jednako spremna sportaša često ovisi o njihovoj sposobnosti da se nose s percipiranim natjecateljskim stresom.
Pomoću biofeedbacka sportaši mogu odrediti razinu svoje fiziološke pobuđenosti i naučiti kako djelovati u namjeri da smanje anksioznost i poboljšaju postignuće.
Prema metaanalizi Zaichkowsyog i Fruchsa (1988) od 42 istraživanja u kojima se proučavao utjecaj biofeedbacka na sportsko postignuće, 83% ih je rezultiralo poboljšanjem u sportskom postignuću nakon korištenja biofeedback tehnika.
Uspjeh korištenja biofeedback tehnike ovisi o kvaliteti prikupljanja podataka kao i o motivaciji sportaša da pravilno koristi biofeedback. Sakupljanje podataka fiziološke aktivacije samo po sebi nije dovoljno da se postignu promjene.
