Neurofeedback je cjelovit program koje se bazira na opservaciji i upravljanju moždanih valova (brainwave) te osnažuje mogućnosti koncentracije, pažnje, budnosti ali i relaksacije.
Desetljeća istraživanja ljudskih moždanih valova, načina na koji kako mozak radi i kako se može povećati njegova funkcionalnost sada je proizvelo veoma efikasne metode za jačanje snage mozga.
Radi se o metodi koja se u svijetu primjenjuje više od tridesetak godina, a u Hrvatskoj je još relativno nova. Ipak, polako se uvodi i kod nas, posebice u tretmanu hiperaktivnosti, impulsivnosti i poremećaja pažnje kod djece. Metoda se može koristiti i u tretmanu niza drugih teškoća ali i kod svih ljudi koji žele poboljšati svoje funkcioniranje.
Neurofeedback može promijeniti život učenika, studenata, poslovnih ljudi, sportaša, djece sa poteškoćama učenja, koncentracije i pažnje (ADHD).
Neurofeedback danas nalazi široku primjenu te se pokazao učinkovitim i u okviru tretmana raznih razvojnih smetnji, disharmoničnog razvoja, u poticanju razvoja govora i emocionalne regulacije u cjelini.
Najprije se udobno smjestite na stolici ili fotelji.
Zatim će vam terapeut na glavu staviti jedan mali senzor i pričvrstiti ga pomoću gela koji se kasnije lako ispere.
Druga dva senzora najčešće se stavljaju na uši kao naušnice.
Sve to skupa ništa ne boli, a pomoću tih senzora aktivnost vašeg mozga postaje vidljiva na ekranu terapeuta te se moždani valovi prate u realnom vremenu, odnosno onda dok se dešavaju.
Ukratko, osoba sjedi udobno smještena na fotelji i promatra svoj monitor. Rukama ne treba raditi ništa, već samo gledati u ekran i usmjeravati svoje misli u skladu sa uputama terapeuta.
Za to vrijeme, na monitoru se odvijaju razne računalne «igrice» u kojima se dešavaju određeni pokreti ovisno o tome što želimo postići.
Drugim riječima ako smo, na primjer, kao naš cilj definirali smanjenje sporih valova i povećanje udjela bržih valova onda svaki put kada našu moždanu aktivnost usmjerimo u tom pravcu, na ekranu se odabrana igrica odvija tako da, na primjer, auto ide brže i ravnije ili leptir maše krilima, ili se rijeka puni vodom i ribicama, a sve je također popraćeno raznim zvučnim signalima.
Uobičajeno trajanje jedne neurofeedback seanse varira od početnih 20 do 30 minuta kod djece pa do 35 do 45 minuta kod odraslih.
Dobro je planirati dolazak na tretman u vrijeme kada smo dovoljno odmorni i kada ne treba iza toga obavljati još niz zahtjevnih aktivnosti ili se nekamo žuriti.
Da bi postigli cilj kojeg smo prethodno zajednički dogovorili, trening mora trajati jedan određeni broj seansi, najčešće 20 do 40.
Baš kao i kod treninga vezanih uz sportske aktivnosti, na neurofeedback treninge se također može dolaziti svaki dan ili 2 do 5 puta tjedno, a maksimalni razmak između dolazaka ne bi smio biti veći od tjedan dana.
Pogledajte što korisnik vidi na ekranu u Neurofeedback tretmanu:
Što su teškoće učenja u kojima Neurofeedback može pomoći:
Kod tumačenja neurobiološke osnove disleksije i drugih smetnji povezanih sa govornim procesiranjem, smatra se da je to vezano uz fonološku obradu i za lijeve temporo-parijetalnu regiju koja slabije komunicira sa frontalnim dijelovima mozga, a tu su smješteni i centri za govornu percepciju (Wernicke) i ekspresiju (Broca).
Na primjer, da bi čitali, osoba mora točno percipirati slova i riječi, što uključuje rad vizualnog korteksa u stražnjem dijelu mozga. Osoba također mora razumjeti zvukove koje su povezani s tim simbolima, uključujući rad slušne kore u nižim srednjim dijelovima mozga. Osim toga, pojedinac mora tumačiti značenja ovih simbola, a ni to nije sve.
Osoba mora koordinirati motorne pokrete očiju te misliti na jeziku koji se proizvodi, a to opet uključuje druge dijelove frontalnog korteksa.
To je velik posao koordinacije i, ako je bilo koji dio mozga prespor ili prebrz u komunikaciji s drugim dijelovima mozga, čitanje će biti teško.
Ta ista složenost moždane aktivnosti, koordinacije i učinkovitosti postoji u svim ostalim procesima učenja.
Mnoge poremećaje učenja karakteriziraju prekomjerni difuzni spori valovi (theta frekvencija) u lokalnim područjima mozga, obično u lijevim i stražnjim dijelovima mozga odgovornim za vizualnu obradu, čitanje i pamćenje.
Budući da postoji toliko mnogo vrsta poteškoća u učenju, a svaki je pojedinac različit, protokol za neurofeedback tretman uvijek treba prilagoditi prema potrebama i simptomima svakog pojedinca.
Npr. mucanje uključuje i probleme govornog procesiranja (lijeva hemisfera) i disregulacije (najčešće anksioznosti – desna hemisfera)
Neurofeedback je široko primjenjiva metoda koja se već duži niz godina u svijetu koristi i u sportu za poboljšanje sportske izvedbe.
Neki od pozitivnih učinaka neurofeedbacka:
Neurofeedback je primjenjiv u svim vrstama sportova.
Anksioznost je neugodno emocionalno stanje, često popraćeno fiziološkim simptomima koji mogu dovesti do umora ili čak iscrpljenosti.
Anksioznost može varirati u intenzitetu i težini od napada panike i fobije na jednom kraju do blagih stanja poput treme, na drugom kraju.
Anksioznost i napadi panike zapravo su izraz prolongiranog “borba ili bijeg” odgovora koji postaju nezdravi za tijelo i mogu značajno remetiti funkcioniranje osobe u privatnom i poslovnom životu.
Simptomi mogu uključivati pojačani rad srca, ubrzano disanje, znojenje, suha usta, mučnina, razdražljivost, teškoće koncentracije, trzanje mišića, bolovi u mišićima, nesanica i dr.
Osobe sa simptomima tjeskobe, anksioznosti i panike imaju previše pobuđenosti ili brzih valova (visoka beta frekvencija), osobito u frontalnim dijelovima mozga te posebice u desnoj hemisferi.
Uobičajeno, mozak je u mogućnosti da brzo ulazi u stanje pojačane budnosti kao odgovor na opasnosti. Kada opasnost prođe, može se brzo vratiti u normalno stanje.
Oni koji pate od anksioznosti ili paničnog poremećaja naizgled su zapeli u stalnom stanju povišene aktivacije i imaju teškoća vratiti se u normalno stanje.
Neurofeedback trenira mozak tako da se smanji udio brzih valova i poveća udio onih frekvencija koje su prikladnije za svakodnevno funkcioniranje (alfa, SMR ritam).
Osim toga, pomaže u brzom povratku u normalu onda kad je opasnost prošla.
Kažu da je depresija bolest modernog doba i da se svi ponekad osjećamo depresivno.
Je li to zbog prečestih doživljaja neuspjeha pa se počinjemo osjećati bespomoćno?
Ili se osjećaj tuge gomila i preplavljuje naša osjetila pa se čini kao da plivamo u jezeru iz kojeg nikako da isplivamo?
Ili je to samo doživljaj tmurnih raspoloženja prožetih nedostatkom volje i motivacije koji brzo prođe, kao crni oblak koji se brzo raspline.
Što god bilo, danas smo suočeni sa porastom depresivnosti, osjećajem besmisla, raznih strahovanja, stalnih stresova.
Novija istraživanja depresivnosti pokazuju određenu pravilnost u pojavljivanju moždanih valova.
Opaženo je da postoji više sporih moždanih valova u lijevom prednjem dijelu mozga u odnosu na desnu stranu.
Lijeva slika pokazuje osobu sa depresijom, gdje narančasta i žuto obojana područja pokazuju da postoji višak sporih alfa moždanih valova.
Desna slika je bez takvih poremećaja u aktivnosti mozga.
Lijevi frontalni dijelovi mozga povezani su sa pozitivnim emocijama i pristupu motivaciji, kao što je želja za uključivanjem u odnose sa drugim ljudima.
Desni prednji dio mozga je više povezan s depresijom i strahom, uz motivaciju da se povuče i izbjegava druge ljude.
Kada postoji više sporih moždanih valova u lijevom frontalnom području, ovaj dio mozga je manje aktivan i desni frontalni režanj više dominira.
Takva osoba je predisponirana da lakše postane depresivna, da se povuče od drugih ljudi i da bude uznemirena, anksiozna.
Rosenfeld (1997) je primjetio je da kod pacijenata sa dijagnozom depresije, postoji razlika u zastupljenosti alfa ritma obzirom na lijeve i desne prefrontalne dijelove mozga. U lijevom dijelu alfa je bila veća od desne strane dok je kod osoba bez dijagnoze depresije taj odnos obrnut.
Tako se u neurofeedbacku razvio protokol baziran na alfa asimetriji.
Shodno rezultatima istraživanja Rosenfelda i suradnika, neurofeedback tretman depresije se bazira na učenju, treniranju mozga da reducira frontalnu asimetriju moždanih valova.
Tretman se čini prilično obećavajući, ne samo u olakšanju od depresije, već i u modificiranju temeljne biološke predispozicije za razvoj depresije.
Povezanost Neurofeedbacka i ADHD-a:
Neurofeedback tretman kod ADHD najčešće se povezuje sa:
Ovako to izgleda:
U lijevoj slici crvena boja označava THETA valove koji su znak snižavanja aktivnosti umjesto aktiviranja.
U desnoj slici plava i zelena boja su znak BETA valova i koncentracije na zadatak kod osoba koje nemaju razvojnih teškoća.
