No, u stvarnosti nam svi ti podaci kojima smo izloženi ne trebaju i mozak nužno filtrira, usklađuje, daje smisao i značenje informacijama koje pamti. Kada je to nešto što mora raditi, onda u tom procesu učenja ponekad treba i malo pomoći.

Ovdje su neke metode i tehnike koje olakšavaju učenje.

Pronađi svoj stil učenja

Dobro je podsjetiti se da smo svi smo različiti. Tako i u učenju netko voli učiti u društvu prijatelja, netko sam, a netko uz uključenu televiziju. Netko zapisuje natuknice dok uči, a netko voli hodati po sobi i ponavljati na glas.

Pronađi svoj stil učenja, to sigurno već znaš o sebi, poslušaj svoj mozak.

Prvo uči ono malo teže

Kad govorimo o učenju, nekako je bolje najprije učiti ono što je teže. To može zvučati čudno, no većina ljudi ima najjaču volju ujutro kad se probudi pa je tu energiju dobro iskoristiti. Jedanput kad se si gotov sa teškim stvarima, osjećati ćeš se bolje ostatak dana, a vjerojatno i motiviranije za učenje drugih stvari.

Pritom je važno i zabaviti se, što god to bilo, nešto što voliš raditi i što te zabavlja. Moderna znanost o učenju kaže da su pozitivne emocije jako važne i da povećavaju potencijal za učenje.

I zato ne zaboravi se zabaviti

Još malo o učenju…

Dobar san je jako važan za procesiranje i pamćenje novih informacija. Zato je uvijek bolje za neki test, ispitivanje ili kontrolni, učiti dan ranije nego taj isti dan prije testa (istraživanja su pokazala 35% bolji učinak).

A kad se već uči, dobro je zaštititi se od distraktora kao što su mobiteli, tableti, TV… pogotovo ako imaš tendenciju da kad učiš nešto teško, onda se malo prebaciš na nešto lakše kao što je surfanje po internetu, facebooku ili igranje igrica. Najbolje je naći neko mirno mjesto gdje nema „tehnologije“ ili barem ugasiti distraktore i maknuti ih iz vidnog polja.

„Razlomljeno” učenje – uči kratko ali često

Da bi učenje bilo efikasnije, dobro je učiti kraće ali češće u toku dana.

Neuronska mreža zadužena za pamćenje i razumijevanje razvija se za vrijeme spavanja pa je redovan san jako važan, osobito između učenja. Znači, dobro je učiti svaki dan, više puta u toku dana i pri tome ne zaboraviti da treba i spavati…

Pomidorko (Pomodoro tehnika)

Postavi tajmer na 25 minuta (ima ga svaki pametni telefon tamo gdje je sat-mjerač vremena/odbrojavanje) i počni učiti. Započni sa težim i važnijim gradivom. Kad zazvoni, prekini i napravi pauzu 5 minuta. Ako trebaš nastaviti, samo postavi tajmer opet na 25 minuta. Male pauze između učenja će te relaksirati i motivirati za dalje. Nakon 3 do 4 ciklusa možeš napraviti veću pauzu.

Ako se u toku učenja pojavljuju misli koje vas pokušavaju odvući sa učenja, zapišite ih i posvetite im se kasnije. Distraktore maknite, osim tajmera, a i on može biti u susjednoj prostoriji izvan vidnog polja ali sa dovoljno glasnim zvonom.

Najavite učenje kako vas ne bi prekidali na mobitelu, a pozive postavite na hitne i isključite ostale notifikacije, posebice sa društvenih mreža …

PQRST metoda

Obrazac učenja kojeg bi bilo dobro usvojiti. Ova metoda se bazira na aktivaciji prethodnog znanja kao temelja za učenje novih informacija.

„P“ kao preview (što trebam naučiti) – znači pregledaj gradivo, preleti preko sadržaja, prelistaj knjigu, napravi okvir (podnaslovi, teme…)

„Q“ – question (postavi si pitanja) – nakon pregleda gradiva pokušaj napisati pitanja na koja želiš moći dati odgovor nakon učenja; možda ti je profesor dao pitanja za naučiti ili su na kraju gradiva, postavi ciljeve učenja…

„R“ – read (pročitaj gradivo) – gradivo detaljno pročitaj s naglaskom na otkrivanje odgovora na pitanja koja si prethodno postavio; ne zaboravi pročitati sve što imaš na određenu temu (bilježnica, prezentacija, knjiga, vježbenica…)

„S“ – summary (sažmi gradivo) – nakon što si postavio pitanja i pročitao tekst, uključujući odgovore, napravi sažetak gradiva i koristi to kao podsjetnik s kojeg možeš ponavljati nakon što naučiš gradivo

„T“ – test (ispitaj se) – kada si sve dobro naučio, vrijeme je da odgovoriš na postavljena pitanja bez pomagala i bez postavljanja novih pitanja-

Kada jednom usvojiš obrazac učenja koji ti odgovara, samo ga redovito prakticiraj i rezultati neće izostati.

Najvažnije je započeti, ustrajati, redovito učiti. Ako zapneš, javi se. Zajedno ćemo napraviti plan, postaviti ciljeve, započeti učiti.

Kao dodatna metoda, tu je i neurofeedback koji se u procesu učenja može uključiti sa ciljem bolje  pripreme mozga za učenje, prihvat informacija, koncentraciju i pažnju.

Javi nam se za paket: Nauči kako učiti + 10 neurofeedback tretmana (pitaj za više informacija)

Objava Nauči kako učiti pojavila se prvi puta na Psidra - Privatna Psihološka Praksa.

Ono nas često čini manje sretnima i produktivnima. Što je onda uopće pozitivno kod sanjarenja?

Sanjarenje može Izvući iz vas vašeg unutarnjeg «izumitelja»

Zamislite na primjer ovaj zadatak za koji imate dvije minute: Koliko namjena može imati jedna cigla?

Pokazalo se da je veća vjerojatnost da ćete generirati bolje ideje ako stanete i prvo malo sanjarite nego da se cijelo vrijeme fokusirate na traženje odgovora. Prema istraživanju na University of California, Santa Barbara, pokazalo se da se produktivnost povećava za 41 posto. Kao što to čini u REM fazi spavanja, naš um dok sanjari ne razmišlja samo o nepotrebnim stvarima. Nesvjesno, on kombinira sve dijelove informacija koje smo upili i uvijek traži rješenje.

Pa zašto da ne pokušate i vi: dopustite si da izgubite fokus kada naiđete na problem i sljedećih 12 minuta nemojte misliti ni na što posebno, na primjer, gledajte screensaver na vašem računalu ili nešto slično.

Nakon 12 minuta opet vratite vaš fokus na problem i osjetite rezultate.

Sanjarenja vas podsjećaju vas na vaš životni plan

Osim sitnica u životu kao što su na primjer, prometne gužve , naplata parkinga, brisanje prašine, sanjarenje vam može pomoći da se sjetite vaših viših ciljeva.

Naime, znamo da mozak ima barem dvije mreže: “zadanu ili standardnu ” (povezanu s kreativnošću i s razmišljanjem o samome sebi ) i” izvršnu” (planiranje i rješavanje problema ). Kada je jedna uključena, druga je obično isključena.

No, kada sanjarimo oba se dijela aktiviraju u isto vrijeme, a kod ljudi koji nisu ni svjesni da su im misli odlutale, ovaj fenomen je još jači. Postoji teorija koja objašnjava ovaj fenomen. Dok sanjarimo ne nalazimo se u sadašnjem trenutku već dopuštamo mislima o našem postojanju ili o širem smislu da izađu na vidjelo te da se različite aktivnosti mozga „miješaju“.

Rezultat toga su reprize prošlosti, «što-ako» scenariji i, ako imamo sreće – nove ideje i shvaćanja.

Sanjarenje može izbrisati (dio) nekog bolnog trenutka

Recimo da postoji nešto što biste željeli zaboraviti (depresivni susret, medicinski postupak, dosadno predavanje itd.). Kako bi se potakla zaštitna uloga amnezije odmah pokušajte dopustiti vašem umu da odluta s mislima prema nečemu što se emocionalno razlikuje od tog iskustva, kako kaže Peter Delaney, psiholog na University of Carolina, Greensboro. U istraživanju, volonteri koji su sanjarili odmah nakon učenja popisa riječi, sjetili su se puno manje tih riječi od onih koji su ostali prisutni i fokusirani. Napomena: “amnezija učinak” bio je posebno jak kada bi misli zalutale na udaljeno mjesto (npr. odmor u inozemstvu) ili udaljeno vrijeme (prije dva ili više tjedna). No, nema potrebe očekivati čuda jer se ona ne događaju. Sanjaranje vam neće pomoći da izbrišete neka sjećanja, ali vam mogu pomoći da zaboravite neke sitnice.

Sanjarenje možemo vrlo lagano kontrolirati

U svojim sanjarenjima, da li biste radije planirali ili se prisjećali? Kada gledamo u budućnost (na koji bi način trebao pitati povišicu?) nagnite tijelom prema naprijed. Ako želite gledati u prošlost (izgubljena ljubav i slično) nagnite se prema nazad. To djeluje podsvjesno, utvrdili su eksperimentom na Sveučilištu Aberdeen, jer su prostor i vrijeme međusobno povezani u umu.

Kada su volonteri dobili upute da gledaju screensaver sa animacijom putujućih zvijezda na zaslonu računala ili spirala koja se pokreće unatrag, oni su sanjarili o prošlim događajima, a kad je animacija tekla u suprotnom smjeru, mislili su o stvarima koje se mogu dogoditi u budućnosti.

Možete pokušati učiniti mali pokus tako da odlutate mislima u autobus, vlak ili tramvaj te zamislite sebe sjedeći u pravcu puta ili okrenuti leđima prema smjeru putovanja.

Sanjarenje je znak mladosti

Ako ste se ikada zabrinuli da je vaše kronično sanjarenje početni znak senilnosti, eto olakšanja. Bilo to dobro ili loše, odvlačenje pažnje od zadatka je češća među mladima, utvrdili su eksperimentom na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini, Greensboro. U skupini zadataka, lakih i težih, starije osobe su daleko manje odlutale mislima od studenata (oko jedne trećine starijih u odnosu na polovinu mlađih). Iako su obje skupine na kraju bile podjednake, starije osobe su – zahvaljujući više discipline, manje radne memorije, manje odvlačenja pažnje … to nje još dovoljno istraženo – više «prizemljena» u ovdje i sada.

Objava Sanjarenje – Ima li Koristi? pojavila se prvi puta na Psidra - Privatna Psihološka Praksa.

Mizuko Ito, član projektnog tima s kalifornijskog sveučilišta, nakon provedenog istraživanja, kaže da postoji uvjerenje da je za djecu vrijeme provedeno na Internetu opasno ili da ih čini lijenima, no, istraživanje pokazuje kako je vrijeme provedeno na Internetu zapravo presudno za mlade ljude kako bi preuzeli socijalne i tehničke vještine koje su im potrebne da postanu sposobni građani u današnje digitalno doba.

U istraživanju je sudjelovalo 28 istraživača s južnokalifornijskog i Berkeley sveučilišta, koji su unatrag tri godine intervjuirali preko 800 mladih osoba i njihove roditelje te je provedeno više od 5000 sati na opažanju vremena provedenog na stranicama kao MySpace, Facebook, YouTube i dr.

Djeca na Internet dolaze iz dva glavna razloga:

1. prijateljstvo

2. osobni interesi

S postojećim prijateljima se druže i “vise na netu” ili imaju pristup informacijama i zajednicama koje nisu prisutne u njihovom stvarnom okruženju.

1. Postoji razlika u tome kako odrasli i djeca vrednuju online aktivnosti:

Odrasli ne znaju što djeca rade na Internetu i često te aktivnosti vide «gubljenje vremena», kao nešto neproduktivno i rizično.

Djeca razumiju vrijednosti online aktivnosti i veoma su motivirana da u njima sudjeluju.

2. Djeca jednostavno «surfaju» kroz kompleksne online “svjetove”:

Služeći se Internetom djeca uče razne vještine koje su im potrebne da se u potpunosti snađu i sudjeluju u današnjem digitaliziranom svijetu. Online prostori su dinamični, neprestano se mijenjaju i uvijek su dostupni.

3. Djeca su motivirana da uče online:

Internet omogućuje nove otvorene i javne prostore koji pružaju interakciju i povratnu informaciju u istom trenu.
Djeca se međusobno poštuju na Internetu i motiviranija su učiti jedna od drugih negoli od odraslih.

4. Većina koristi Internet radi druženja, ali i drugačijih mogućnosti učenja.

Tako se, na primjer, mladi mogu povezati s ljudima na udaljenim lokacijama i različite dobi, a istih ili sličnih interesa pa tako imaju mogućnost istražiti interese koji nisu popularni ili vrednovani unutar njihove grupe vršnjaka.

Online mediji otvaraju djeci drugačije mogućnosti učenja i dovode do drugačijeg definiranja obrazovanja u 21. stoljeću. Mladi ljudi tako vrlo često i puno motiviranije uče od svojih vršnjaka, a dosadašnji jedini autoriteti i stručnjaci, kao što su škola i obitelj, se preispituju.

5. Djeca na Internetu uče na način da traže informacije koje ih zanimaju.

Oni se povezuju s drugom djecom u raznim grupama te im oni pomognu u traženju istih. To je potpuno drugačije od načina na koji se od njih zahtjeva da uče u većini škola, gdje je učitelj stručna osoba koja prenosi činjenice, a koje se onda po fiksnom programu moraju savladati.

Objava Uf, taj internet! pojavila se prvi puta na Psidra - Privatna Psihološka Praksa.

Zašto je dobro imati granice?

Granice koje ste postavili zajedno sa svojim tinejdžerom predstavljaju skup pravila koja su dobra za vas i cijelu vašu obitelj. Ona pružaju sigurnost i vama i vašem djetetu. Pri tome je dobro slijediti neke smjernice kako da te granice budu učinkovite. Evo nekih:

Biti spreman na kompromis

– normalno je za tinejdžere da “probijaju” granice i žele biti samostalniji u svemu što čine. Stoga ćete vjerojatno morati proširivati granice kako vaše dijete raste i stvara nova iskustva, a to znači i kompromise

Držati se onoga što je stvarno važno

– previše granice može uzrokovati ogorčenost i biti nemoguće provesti. Pokušajte otkriti što je važno za vas, a što možete pustiti. Zapitajte se: «Ako oni to ne učine, je li to stvarno važno? Je li vrijedno riskirati dobar odnos?«

Kratko, jasno i konkretno odrediti što želite

– recite vašem tinejdžeru jasno, kratko i konkretno što želite i zašto.

Imati povjerenja u svog tinejdžera i dati mu neke odgovornosti

– vaš tinejdžer će vjerojatno više htjeti surađivati ako osjećaju da im se vjeruje te da su dio tima.

Pregovarati i poslušati stavove  i gledišta vašeg tinejdžera

– granice će biti puno lakše utvrditi ako ih stvarate u dogovoru i ako su prihvaćene od strane svih sudionika. Ako vaš tinejdžer vidi smisao u onome što govorite i ako uzimate u obzir i njegove osjećaje i gledišta, veća je vjerojatnost da će surađivati.

Što je stvarno važno?

Previše granica može izazvati ogorčenost ili ljutnju i bit će ih teško provoditi. Osim toga, možda će vam se prigovarati ili ignorirati.

Pogledajte neke od čestih područja sukoba između roditelja i tinejdžera.

Razmislite da li bi nešto od toga ipak mogli pustiti (iako vas prilično iritira):

• Odjeća razbacana po podu sobe
• U koje vrijeme doći kući nakon večernjeg izlaska
• Otići na izlet sa prijateljima
• Pričati na telefon četiri sata
• Odbijanje pomoći u kućanskim poslovima
• Gledanje «smeća» na TV-u (po vašem mišljenju)
• Napraviti tetovažu
• Izgledati neuredno (po vašem mišljenju)

Dogovaranje sa tinejdžerom će biti lakše ako uzimate u obzir ono što je uistinu važno.

Nešto je ipak manje važno i može se pustiti u korist onih područja gdje će ipak trebati postaviti jasne granice. Nema prave ili krive liste.

Ali, ako je vaš popis onoga što mislite da je jako važno – puno veći od popisa  stvari koje ste spremni pustiti, onda bi to moglo biti uzrokom čestih rasprava sa vašim tinejdžerom koje najčešće ne vode nikud, nego samo dovode do još većeg jaza i nerazumijevanja.

Ako prihvatite da vaš tinejdžer ima različita uvjerenja i mišljenja od vas (na primjer, da li je urednost važna), to vam može pomoći da «se slažete da se ne slažete». No, to ne znači da ćete prihvatiti ponašanja koja mogu biti pravi problem za vas – ili gdje je u pitanju sigurnost cijele obitelji.

Pregovaranje

Pregovaranje je važno, jer granice bolje funkcioniraju ako ih dogovaraju i prihvaćaju svi sudionici.

Kako vaše tinejdžer raste, tako ćete trebati nove vještine pregovaranja u postavljanju granica tako da im se omogući osjećaj povjerenja i preuzimanja više odgovornosti za vlastitu sigurnost.

Pregovaranje  može biti teško i treba vremena. U nastavku su neki savjeti za uspješno pregovaranje. Za svaki pojedini savjet slijedi kratko objašnjenje.

Odaberite vrijeme koje je pogodno za vas oboje.

Odaberite vrijeme kada ste oboje mirni. Ako mislite da je bilo koji od vas postao previše emocionalan tijekom rasprave, odmorite se i vratite kasnije.

Uvijek si dajte vremena za razmišljanje.

Uzmite si vremena da razmislite i razgovarate o svim važnim pitanjima. Nemojte dopustiti sebi da se žurite. Uspješno pregovaranje uključuje kako vaše potrebe, osjećaje i želje, tako i potrebe, želje i osjećaje vašeg tinejdžera. Nagla i «glupa» rješenja mogu samo dovesti do novih sukoba i nepotrebnih rasprava.

Vježbajte tehniku “aktivno slušanje”.

Pažljivo slušanje je važno jer pokazuje da vam je stalo do osjećaja vašeg tinejdžera. Za ovaj tip slušanja treba prakse. To uključuje stvarno slušanje i uvažavanje osjećaja i potreba druge osobe.

Provjerite jeste li jasno iznijeli svoje potrebe.

Govorite tako da jasno iznesete što želite i trebate, ne stavljajući pritom vašeg tinejdžera u obrambeni položaj. Najbolje ćete to učiniti pomoću ‘Ja’ poruka, na primjer: «Ja stvarno trebam razgovarati s tobom o vremenu povratku kući jer se osjećam jako zabrinuto u ovom trenutku.«

Pokušajte ostvariti win / win ishod (situacija u kojoj svatko pobjeđuje)

Pokušajte predložiti takve dogovore koji zadovoljavaju i vaše potrebe i vašeg tinejdžera. To će vam pomoći postići sporazum s kojim ste oboje zadovoljni. Vaš tinejdžer će vjerojatno lakše prihvatiti granice koje su predmet dogovora ako se osjeća zadovoljno s njima.

Provjerite da svatko dobro razumije ono o čemu se govori.

Na kraju, provjerite da ste oboje shvatili što je dogovoreno. To će pomoći da se izbjegnu nesporazumi i da se vaš tinejdžer pridržava granica koje ste dogovorili.

A što kada se ne treba pregovarati?

Ovdje se radi o nekim granicama o kojima niste spremni pregovarati.

To može biti iz sigurnosnih razloga ili zbog svoje vlastite potrebe kao kad na primjer, kada morate reći  ‘ne’ vašem djetetu da ne dolazi doma poslije ponoći jer morate rano ustati za posao.

Ili možemo zamisliti sljedeću situaciju:

Tinejdžer: (govori zahtjevnim tonom glasa) Zašto ne mogu ići ove subote van do tri ujutro; i mlađi od 18 godina idu bez problema.

Mama: (govori smireno ali čvrsto) Znam da si razočaran – ali neću se složiti da ideš van do tako kasno kada imaš samo 14 godina.

Tinejdžer: (podiže glas) Zašto ne?

Mama: (opuštajući glasom, za razliku od tinejdžera) Jer ne mislim da je sigurno za 14-godišnjaka da ide po noći vani.

Tinejdžer: (frustriranim tonom) Ma, bit će sve u redu! Što misliš što će se dogoditi?

Mama: Znam da stvarno želiš ići – i ja ne bih rekla ‘ne’ da mislim da je sigurno. Neću se predomisliti, ali mogu razmisliti o tome kada budeš godinu dana stariji.Tinejdžer: To je tako nepravedno!

Mama: Razmislit ću o tome ponovno sljedeće godine. A sada nemam ništa drugo za reći o tome.

Temeljem gornjeg primjera, među donjim postupcima odaberite ono što vam se čini da bi trebalo reći ili učiniti, a da je korisno za održavanje granice.

• Koristiti mirni, ali čvrsti ton glasa.
• Priznati što tinejdžer osjeća i želi.
• Izbjegavati biti uvučena u raspravu.
• Ponavljati ista poruke, koristeći malo različite riječi.
• Završiti razgovor kad se nema ništa drugo za reći.

Roditelj, u ovom slučaju – mama, se dosljedno pridržavala svih navedenih postupaka. Nije lako izbjeći svađu i ostati miran kad ste pod pritiskom. Pomaže ako ostanete opušteni i usredotočite se na ono što želite da se dogodi. Samo zato što se vašem tinejdžeru ne sviđa ono što kažete, ne znači da morate promijeniti svoj um.

Objava Granice pojavila se prvi puta na Psidra - Privatna Psihološka Praksa.

Surfajući tako po internetu, naišla sam na jednu veoma zanimljivu stranicu punu korisnih informacija i savjeta glede roditeljstva, tinejdžera i njihova međusobna (ne)razumijevanja. Posebnost te stranice je u tome što se o tim temama progovara sa pozicije djece, odnosno tinejdžera.

Evo, na primjer, nešto o prijateljstvu i o tome kako su društvene mreže, a posebno facebook, promijenile definiciju prijateljstva.

Tinejdžerska (a vrijedi i za ljude u dvadesetima) socijalna interakcija je kao šećerna vuna, zabavna je i fina neko vrijeme, ali nakon dva sata poželite pravu hranu, pravo prijateljstvo.

Evo kako facebook utječe na današnju definiciju prijateljstva:

1) Posesivnost

– “Kada dobijete šećernu vunu poželite ju cijelu za sebe.”

Može se primijetiti da prijatelji na fejsu počinju biti poprilično posesivni.  Čak i prijatelji koji inače nemaju briga i vode ležeran neopterećen život govore stvari poput: “Zašto si to napisala na Markov zid, a ne na moj?”  Socijalne mreže nam omogućuju da stalno pratimo živote svojih prijatelja i tako nas čine posesivnima.

2) Beskorisnost

– “Šećerna vuna nema nikakve nutritivne vrijednosti.”

Super, znači znate da je vaš prijatelj išao na wc dvaput danas (stvarno je puno stvari na internetu koji kod ljudi izazivaju odbojnost). Puno socijalnih aplikacija, widgeta, profilnih funkcija i poruka na zidu su zabavne u neku ruku, ali najčešće gubitak vremena.

3) Zatupljenost

– “Jeste li primjetili da nakon što uzmete nekoliko zalogaja šećerne vune, ona izgubi onaj prvobitni fini okus, a vi ju svejedno pojedete cijelu iako nije više toliko fina?”

Može se desiti da prva stvar koju činite svaki dan, ujutro kada ustanete je otvaranje svog facebook profila.  Stvori se ta navika da bez razmišljanja počnete gledati novoobjavljene slike vaših prijatelja, facebookovih notifikacija i novih grupa.  Nakon nekog vremena to radite jer morate ostati u toku, ne zato što ste istinski zainteresirani.

4) Površnost

– “One sekunde kada stavite šećernu vunu u vaša usta, ona se razgradi, zapravo nema više ništa ni za pojesti.”

Iako dobivate 87 novosti od svojih ‘najbližih prijatelja’ to nije pravi način da ih upoznate.  Možete znati tisuću hobija, interesa, omiljenih filmova, ali ne možete znati kako se osjećaju u vezi svoje obitelji, svojeg samopouzdanja i slično.  Istina je da naša generacija ozbiljno pati zbog međusobnog nepoznavanja prijatelja pa čak ponekad i ljudi iz iste obitelji.

5) Varljivost

– “Uvijek mislim kako će me šećerna vuna zasititi do večere, ali ipak se odmah nakon nje osjećam gladno.”

Možete pomislite da ste u doticaju sa vašim prijateljima.  Na primjer, možete misliti da je vaša prijateljica u vezi i upravo je otišla u svoju vikendicu. Nema potrebe da ju zovete, znate sve što se dešava.  Lako je pasti u zamku: “Znam što moji prijatelji rade i što vole i to znači da sam povezan/a s njima”.  No, to zapravo i nije pravo prijateljstvo.

6) Lomljivost

– “Jeste li ikad probali jesti šećernu vunu na vjetru? Niste, je li tako? To je zato što šećerna vuna ne može opstati na vjetru.”

Konstantno smo u strahu da će krivi komentar, krivo bockanje ili nenamjerna poruka uvrijediti nekoga ili nas udaljiti od prijatelja ili neke grupe ljudi.  To je zato što su konekcije bazirane na “like-ovima” i “dislike-ovima” i statusima. Te konekcije mogu biti lagano narušene nekom neugodnom situacijom u stvarnome životu ili nedovoljnom aktivnošću. To može biti stresno i tjeskobno za naše živote.

Eto, prijateljstva su kao šećerna vuna, naizgled stvarna, a zapravo površna.

Internet, a posebice društvene mreže, zauzimaju jedan veliki dio života naših tinejdžera.

I to je ono što čini razliku.

Svakako treba govoriti o ovim problemima.  Često se pokaže da nakon što shvate što se dešava, tinejdžeri vrlo brzo počnu prepoznavati tko su im pravi prijatelji i ostvarivati prava prijateljstva.

Objava Prijateljstva pojavila se prvi puta na Psidra - Privatna Psihološka Praksa.

Sličice s desne strane predstavljaju neke roditelje, pa pročitajte kako pojedini roditelji gledaju na uporabu alkohola kod mladih. Što mislite?
Kako možete pomoći vašem tinejdžeru da se ponaša odgovorno s alkoholom.

Najprije, evo činjeniica o alkoholu i tinejdžerima. Što mislite je li točna?

“Preko polovice djece od 11 do 15 godina je već probalo alkohol.”

Mislim, dakle, ovi mladi, samo piju i kradu bogu dane; danas, nema provoda ako se alkohol ne toči u litrama i to je poruka koju dobiju u medijima i svuda oko nas; ne znam šta je pošlo po zlu ali društvo bi se trebalo zapitati kako je uopće svorilo takve krive stavove i kako to djeluje na našu djecu…

Hm, jako je važno otvoreno razgovarati o alkoholu; hoću reći, ne možemo ih stalno nadzirati i oni će kad-tad doći u kontakt s njim; djeci treba vrlo jasno naglasiti koje su opasnosti i rizici pijenja alkohola; i to ne samo one zdravstvene rizike, već i sve opasnosti koje mogu nastati ako se napiju…

Konzumiranje alkohola je samo normalan dio odrastanja. Budimo realni, svi smo to probali, je li tako? Mislim da moramo držati korak s vremenom; osim toga, većina djece će se opametiti nakon što prožive nekoliko mamurluka!

Joj, danas je djeci jako teško razviti razuman stav prema piću. Svuda oko nas, gdje god se okrenete danas vidite ljude kako piju, kako su pijani, pa slavne osobe, pa TV, pa muzičari, svi oni piju i naša djeca to upijaju. Mnogi čak gledaju njihove roditelje kako se napijaju! Mi – odrasli moramo ih podučiti i dati pravi primjer…

Objava Alkohol pojavila se prvi puta na Psidra - Privatna Psihološka Praksa.